
Svi narodi na Balkanu su prepuni nekog nacionalnog ponosa, dok nacionalne sramote nema gotovo niko.
Na šta smo to tačno ponosni? Na onu dalju istoriju na koju nismo mi uticali, nego naši preci koji su, po svemu sudeći, bili sušta suprotnost od ovoga što smo mi danas? Na njih, koji su imali neki drugi sistem vrednosti?
Ponosimo se tom dalekom istorijom na koju mi ama baš nikako nismo uticali.
Čime se još ponosimo? Sportistima i naučnicima? Na njihove uspehe nismo mi uticali, niti smo zaslužni za iste. Čak smo im i kao narod i kao država uskraćivali normalne uslove za rad i napredovanje. Svaka kap njihovog znoja i odricanja, nije naš trud već njihov. I na kraju krajeva, svi oni su morali da odu sa Balkana da bi uspeli i bili najbolji u tome što rade. Neki drugi narodi, neke normalnije države su im dale sve ono što mi nismo.
Ponosimo se, dakle, tuđim radom, odricanjem i uspehom.
Ako je nacionalni ponos to što sportisti i naučnici dolaze iz naših naroda, gde nam je onda i ...
Igor Čobanović
Cena čitanja CELOG teksta je 5 dinara
NEMATE DOVOLjNO KREDITA
Uplati kredit
KOMENTARI:
Za sada nema komentara na ovaj tekst.Budite prvi u slanju svog komentara!
Pošalji svoj komentar
Ostali tekstovi iz rubrike
LIČNI STAV:
strana broj: